Najveći deo poslatog semena na Severni pol je iz kolekcije novosadskog Instituta za ratarstvo i povrtarstvo od nacionalog značaja, koju je Institut decenijama čuvao, a deo je nabavljen i od poljoprivrednih proizvođača.
Srbija je 2021. godine poslala na čuvanje semena pšenice, ovsa, raži i ječma u svetski trezor Svalbard, između kontinentalnog dela Norveške i Severnog pola i tako se obezbedila u slučaju prirodnih katastofa i mogućih ratova.
Ova banka semena se nalazi duboko u planini, u području koje nije trusno i koje ima nisku relativnu vlažnost i temperaturu vazduha. Pored strnih žita, iz Instituta su najavili nameru da na ovaj način očuvaju genetičke resurse drugih žitarica i pseudožitarica, povrća, lekovitog, industrijskog i krmnog bilja.
Kako navodi rukovodilac projekta dr Sanja Mikić, zbirka sorti je raznovrsna, a obuhvata najreprezentativnije uzorke strnih žita koja su krasila i krase naše njive na celoj teritoriji Srbije i da su među njima i stara banatka, bankut, rumska crvenka, novosadska crvenka…
Gde se sve čuvaju domaća semena
Domaća semena strnih žita čuvaju se u kolekciji Instituta za ratarstvo i povrtarstvo „Novi Sad“ u uslovima koji su pogodni za kratkoročno čuvanje sa obnavljanjem u polju svakih nekoliko godina.
Pored toga, semena su pothranjena i u Nacionalnu banku biljnih gena koja pripada Direkciji za nacionalne referente laboratorije Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstvo koja je opremljena savremenom opremom sa odličnim uslovima za srednjoročno i dugoročno čuvanje semena.
Sledeća mera je dugoročno čuvanje semena koje je moguće u svetskom trezoru Svalbard, jer se arhipelag Svalbard ili Špicberška ostrva u Arktičkom okeanu nalazi na najsevernijoj tački, što omogućava bezbedno i dugoročno čuvanje semena čak i u uslovima globalnog zagrevanja.
U ovoj banci gena se čuva preko 1,1 milion semena biljaka iz svih zemalja sveta, što predstavlja ujedno i najraznovrsniju kolekciju semena useva na svetu. Semena se čuvaju po sistemu „crne kutije“, što podrazumeva da se poslate kutije sa semenim ne otvaraju (sadržaj se proverava skeniranjem rengenskim zracima, kao pri aerodromskoj kontroli prtljaga) i samo institucija koja je poslala semena ima pravo da traži njihov povraćaj u bilo kom trenutku.
Izvor: Dnevnik